Izvještaj BRM Mura 200

CAM06503Štrigova, novo otkriveni raj za randonneure. Dugo najavljivani proljetni dan bez kiše, novi krajevi uz Muru za otkriti i novo druženje nakon zimske apstinencije su privukli rekordan broj učesnika. Iako je prethodni brevet u Zadru najavljivao oštar start u sezonu sa 47 randonneura na startu, u Štrigovi je ostvareno najveće hrvatsko okupljanje.

Od 83 predprijava na startu se pojavilo 75 vozača, uprkos učešću 2 naše ekipe na Fleche Hongrie, ali i odsustvu redovnih “gostiju” iz susjednih krajeva koji su baš taj dan imali 200-tke.  Domaćih 68, gostiju 7 i to 3 kolega/domaćina iz Leibnitza i 4 predstavnika Randonneurs Serbia. Nažalost, prema prethodnoj zamisli nije uspjela organizacija trase preko “zelene granice” ili kroz žicu. Viša instanca slovenske policije je poništila odluku niže instance. Stoga je 2 dana prije došlo do “sitne” promjene roadbooka od samog starta, ali i promjena/pomak cijelog papirnatog roadbooka i kartona. Jutro u Štrigovi je bilo neobično prometno. Tražil se je parking više. Od optimistično predviđenih 50-tak randonneura, pojavilo ih se 50% više. Tak da je 50 friških klipića iz Čakovečkih mlinova bilo doštukano pecivom z Buzovečke pekare. Takav postotak rasta danas ostvaruje samo emigracija. Start je usljedio iz dvorišta najbiciklističkijeg kafića u Međimurju, iz mitskog Kult caffea. Uz policijsku pratnju smo sprovedeni do graničnog prijelaza na 3. kilometru gdje smo se svi iskazali mahanjem iskaznicama. Ruta je vodila po ravnici uz Muru uzvodno, kroz Radence do Gornje Radgone. Na radgonskom mostu, mjestu gdje smo nekad u povratku sa crvenim pasošem i puni špeceraja čekali pretres, odmah smo skrenuli dolje na stazu izbjegnuvši pri tom čak i austrijsku graničnu kontrolu. Bad Radkersburg, prva kontrolna točka, shopping meka 80-tih. Moglo se samo sa suzom u oku sjetiti kanti riže, kutija deterđenta, kajzerica u mrežici, Matchbox autića i Jolly bojica.  Staza je dalje vodila direktno po glavnoj “Južno štajerskoj graničnoj cesti” prema Leibnitzu. Uz umjeren vjetar, oblačno i ne baš toplo vrijeme, grupa je još uvijek kompaktno klizila stvarajući pritom znatnu kolonu. No, našim “susjedima” to kao da i nije smetalo, nimalo. Na sreću, nije bilo niti organa reda da nas postroje ili ispišu koju vaspitnu. Leibnitz, opet sjećanje na davna vremena, vremena depozita i par-nepar. Zamisli, tu je bilo za kupiti i walkman i kožne sprinterice Vittoria. Kontrola 2 u taverni dvorca Seggau, taman iznad gradića. Nagibomjer na kričavo zelenog testnog Sp-zeda do mene je pokazal čak 17%, ak sam dobro razaznal od puf-puf-pant uzdaha. Taman da se čovjek oznoji, pa bi tada radije da je piva topla. Mnogi su si dopustilii kratko razgledavanje crkvenih nekretnina i panorame Štajerske, od Burgenlanda, Koruške do Pohorja. Trasa je dalje vodila južno desnom obalom Mure do Šentilja, mjesta mitskih kolona i invazija, nekad, pa čak i nedavno danas. “Tajna kontrola” je bila u pekari na samoj meji. Kontrolori su rekli da je mesni burek bio presuh. Ali taman dobar za slijedeći uspon prema Sladkom vrhu, koji je ustvari u grabi. Ko nezna, tu je doma Paloma, ukras svakog doma. Dalje je disanje  otežalo i sunce koje je baš sad u 12 sati posred najvećeg uspona odlučilo svanuti. Na južnom horizontu se obasjavalo Pohorje pod snjegom. Fini glatki široki asfalt sa ne previše oštrim zavojima su doprinjeli uživanciji, i pri penjanju i pri spustu. Nakon prijeđenih brda, nastavili smo dalje desnom stranom Murskog polja šibani vjetrom. Radgonski grad (dvorac) smo obišli ispod, jer je taverna zatvorena, pa nije bilo mogućnosti kontrolke i još jednog razgledavanja velikaških nekretnina, no sada privatnih. Kroz kontrolu na mostu smo ipak samo osmjehom prošli i nakon par kilometara prešli natrag u slovensko Prekmurje. Kroz Mursku Sobotu smo prošli (kako koji) poskakujući po hupserima biciklističkih staza i nebrojenih prelaza. Još malo ravnice, čelnog vjetra i dočekala nas je oaza Bukovniškog jezera kod Dobrovnika. Uz lagano sunčanje na terasi slastičarnice pod borovima, koji sendvić iz džepa ili sladoled koji traje ko Duracel (nikad mu kraja), gotovo nitko ni nije primjetio čudne kreature kako vise sa drveća. Mislim da nikom nije bilo do veranja po visilicama adrenalinskog parka. Usljedilo je opet čeoni vjetar, ali uz pojačano sunce. Razgledni toranj na Lendavskim goricama se približavao, ali nije bilo zainteresiranih pacijenata za bonus uspon. Ipak je to tek uvod u sezonu. Končno opet u HR, na mostu preko Mure, 3.put. Posljednja kontrola u pizzeriji kod Vurija. Iako je bilo samo 15 km do kraja, neke to nije omelo u gurmanskim užicima. Ti posljednji kilometri su doslovno proletjeli uz potporu leđnog vjetra. Cilj u Kultu sa uživanjem na terasi. Naravno, osunčanoj i bez vjetra. Kranjskih kobasica je bilo za svakog, a za one komplicirane se je našla i travnata zamjena. Akcijska cijena šipona litre i vode od 40 kuna nije urodila plodom. Potpuni promašaj. Zato je skoro sfalilo radlera i piva. Glavni volonter, ujutro prometnik i blagajnik, a poslije podne konobar za kobasice i zamjenik gazde Kulta,  glavni mjeritelj vremena, najturističkiji djelatnik TIC Štrigove i agilni organizaotr gotovo svih događanja, zujal je cijeli dan ko pčelica. Veliko mu hvala. Prvi randonneuri su na cilj dojurili ko muhe bez glave već prije 15 sati, a oni easy, hedonisti u 20:35h. Ponekim niti to nije bilo dovoljno, pa su ko bliže, ko dalje, domu svome nastavili biciklom. Brevet su svi uspješno završili. Granice su pomaknute, apetiti su porasli, ali se pojavilo i nekoliko ???, prije svega sigurnosnih i organizacijskih. Za sada je to na sljedećem organizatoru.

Hvala na druženju, brojnosti i odazivu svim randonneurima, kolegama po kotaču. Hvala volonterima na kontrolnim točkama i sponzorima. Hvala i onima kaj se nisu na vrijeme prijavili, a posebno onima kaj se nisu stigli niti odjaviti. Iako na brevetu nema pobjednika, najveću zahvalu sa dodatnim tapšanjem po ramenu dobiva Josip Mikec, opisan gore u textu.

Slike su u “Fotogaleriji”

Tzv. rezultati su na http://randonneurs.bksvn.hr/2016/04/05/rezultati-brm-200-km-strigova-2016/

Do “Pannonia 300”- sretno.