PULA 200 – 23.03.2013.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

1. (prvi) ovogodišnji HR brevet Istra 200 sa startom u Puli na Verudeli.

Ekipa Međimurskih randonneura je za vikend pohodila Istru. Nastupilo je 4 Međimurca i jedan zet međimurski. Večer prije breveta su se tamanili spaghetti u vlastitoj izvedbi, 3 paketa za nas 5. Ko je s kim spaval,……..drugi put. Buđenje ranom zorom, siti od jučer, zajahali bicikle i napustili bazu u Valbandonu. Na Verudi bijahu već svi spremni, a i kroasani za sve. Sunce se nije pojavilo. Pošto je start bil na krajnjoj južnoj točki grada, prvo je trebalo prejahati razrovanu Pulu. Van prema Velom Vrhu uspončić i taman neki vjetar bočni, samo do Vodnjana. Janoša nema više. A onda do Limskog leđni 🙂 Tomek gazi za nama, izmučile ga Medulinke večer prije . Šteta, kratki je spust do Lima, a ni uspon nije bauk, vjerojatno zbog povoljnog vjetra. S glavne za Poreč skrenusmo kod Lovreča i onda……..malo hvatali kamione. Do 1. KT taman da nismo prerano stigli, čak je i zet V. posustal, promašil ceo rotor, pa je tražil OMV u centru Poreča kod crkve 🙂  Vrijeme hladno i tmurno, vjetrovito,ali…….do sad leđno. Grupa  kompaktna, naša glavna, bez Janoša. No, od Poreča prema Vižinadi konstantan uspončić sa SI vjetrom u čelo. Mučno taljiganje. Ipak, sve se to isplatilo na spustu u samoj Vižinadi, jer nas je došekal predivni pogled na Motovun, Mirnu u dolini i Ćićariju preko. Naravno, čekal nas je i spuust do Ponte Portona. Tu se hvata duga ravna cesta do Buzeta, dosada se razbijala nabijanjem tempa, a i toplije je bilo (od muke). Ko je bil naprijed, kazuju slike.Na buzetskoj INI ni bilo pive niti kontrolke, nego samo tankanje i hvatanje zraka za uspon. Tu neki počinju gutati sendviće, jer se u vožnji nemere, ali taman pred brdo, dugo, ravno, mučno. Malo se stajalo, malo se guralo, malo se disalo, a malo je i sunce prosvjetlilo, tak da je pala i koja kap znoja. Naravno, to bijaše jedino sunce taj dan. Odozogra prekrašan pogled na Buzetsku pivovaru.
A gore, Ćićarija, ko i uvijek, meni divna, smirena, zaustavljena, valjda jer je vjetar (uvijek) koči, tak da nije naodmet i koje guranje uzbrdo, tek tolko da se ritam promjeni i drugi mišići upotrijebe. Jer, ipak, zima još eto i traje i noge nisu spremne, a mišići urlaju, a koljena škripe. I kad misliš da je kraj, ko u pjesmi,…..nemoj odustati, već kreni ispočetka. I opet na brdo. Dovraga i cestarima koji nikak da puste cestu u promet, nego mi naokolo vrletima vrludamo (jedni rekoše vuko/medo-jebina. Ajde, dođosmo i do KT2 u Ročkom polju, koje i je neko polje, ali na vrh brda. Organizator nas tu ugosti u restoranu, sa pićem nas napojio, fritulama zasitio. Dalje široka cesta, spust dugačak i brz, do Ćepić polja. Opet hladno. Vjetar čudan, bočni s Učke, nije južni ko po prognozi. Grupetto se razvuče ko kauguma. Zet Zagorec se zaljepio za žensku pozadinu i ošo s prvima, a Justin i tajnik se zaustavili u Labinu na OMV i fino odmorili na toplom skoro pa uru. Jedino se kolega Boštjan zaustavio k nama, rijetki ostali klizili mimo. Kad smo pojeli i popili do sita i potrošili svu toplinu kafića, nije bilo druge, nego dalje. Zabundasmo se svim raspoloživim i spustili se dolje u dolinu Raše. Vjetar povoljan :((  Pred sam uspon na Barban, skinuh jaknicu, jer,……..ipak je uspon i ……bogme se gazilo. Kolegu B. napustismo, jbg. išlo nas je. Drvek bi rekel na krilima mašte (vjetar skoro pa u leđa). I tak mi doleteli malo promrzli do Pule, taman pred mrak. I opet, sendvić sa pršutom po glavi učesnika-slani pršut za nadoknadu 🙂  Do baze natrag kroz mračne puteve, direkt pod tušššš. Večera, riža by Zagorec. Spavanje, kak koji, ko deca na maturalcu.  Sutradan protezanje, 2 okreta pedale do Fažanske rive na procesiju i kavu. Razmjena iskustava cijele ekipe od prethodnog dana i pljuckanje u more. Vreme se pogoršava. Povratak natrag malo okolnim putem, jer dogovoreni ručak u Košutići se nije smel propustiti. Naj (randonneurska) mama jako dobro zna kaj gladna deca jeju :)). Pa, i samo zbog ručka bi zvozil još jen krug.
I tako siti krenusmo prema odma “u snijeg”. Ovim brevetom je završila (valjda) prošlogodišnja sezona i jedva čekam(o) sunce, pa da počnemo iznova. Slike na feisbuku.

Vaš tajnik